Topničari na malom nogometu: Zašto djeca obožavaju taj crveni dres

Sjećate se onog osjećaja kad ste kao dijete prvi put ugledali dres svog omiljenog kluba? Za mnogu današnju djecu u Hrvatskoj, taj trenutak dolazi upravo s crvenom bojom i topom na grudima. Arsenal. Klub koji posljednjih godina ponovno budi strast na engleskim stadionima, ali i na našim igralištima. Mikel Arteta je stvorio nešto što se osjeti čak i preko ekrana – momčad koja se bori, trči i ne odustaje. A djeca to jednostavno osjete.

Nedavno sam bio na jednom dječjem turniru u Zagrebu. Sunce, trava malo duža nego što treba biti, sa strane roditelji s kavama i sendvičima. I dok su klinci trčali za loptom, primijetio sam – sve više crvenih dresova. Ne onih s kockicama, nego čistih, tamnocrvenih, s bijelim rukavima. Arsenal. Mališani su nosili imena kao Saka, Ødegaard, pa čak i stari Rice. Pitao sam jednog od njih, možda mu je devet godina, zašto baš Arsenal. Slegnuo je ramenima i rekao: "Zato što su zajebani. Igraju brzo."

Ne treba puno filozofije.

Arsenal je ove sezone opet u vrhu Premier lige. Bore se za naslov, iako je City uvijek tu negdje. Igraju napadački, riskiraju, ne povlače se. Bukayo Saka je postao uzor milijunima klinaca – ne samo zbog golova, nego i zbog načina na koji se ponaša na terenu. Bez previranja, bez glume. Samo nogomet. I to roditelji vole. I djeca to kopiraju.

Kad razgovarate s roditeljima, brzo čujete istu priču. Dresovi su skupi. Originalni Arsenal dres košta kao dobar restoran za cijelu obitelj. A dijete će ga nositi možda godinu dana, dok ne izraste. Onda kupuj novi. Isto ime, ista boja, samo veći broj. Nekima to nije problem. Većini ipak jest. Pogotovo ako u kući imate dvoje ili troje djece koja sva žele nositi isti dres, svaki sa svojim imenom na leđima.

Tu dolazimo do onoga što svi znamo, ali rijetko tko glasno kaže – nije bitno gdje ste dres kupili, bitno je kakav osjećaj djetetu pruža. Kada mali navijač osjeti da je dio te priče, da nosi boje svog kluba dok trči prema golu, tad ste pobijedili. A cijena postaje sporedna stvar.

Jedna majka iz Splita podijelila je priču na forumu. Njen sin, star sedam godina, dobio je dres za rođendan. Ne original, ali izgleda identično. Ima grb, ima ime Sake na leđima, ima čak i onaj mali detalj na rukavu. Sin ga nije skidao tri dana. Spavao je u njemu. Išao u školu ispod jakne. Kad su ga prijatelji pitali je li pravi, on je samo rekao: "Naravno da jest. Vidiš top?" I to je bilo to. Niko više nije pitao.

Arsenal je danas popularan i među djevojčicama. Ne samo među dječacima. Ženska momčad Arsenala je jedna od najjačih u Europi, osvajaju trofeje, imaju velike zvijezde. I djevojčice to prate. Žele nositi isti dres. Žele na leđima ime neke svoje junakinje. I to je odlično. Nogomet više nije samo "muški sport". To je igra za sve. A Arsenal to razumije.

Kada tražite Arsenal dres za djecu, ne tražite samo komad tkanine. Tražite način da dijete osjeti ponos. Da se poistovjeti s nečim većim od sebe. I da na igralištu, dok trči prema lopti, ima onaj osjećaj da je topnik. Da se ne predaje. Da gura do kraja.

Artetina momčad je puna mladih igrača. Saka, Martinelli, Saliba – svi su još uvijek mladi, a već su lideri. Djeci je to blisko. Oni ne gledaju koliko netko ima godina, oni gledaju kako igra. I kada vide nekoga tko je tek nešto stariji od njih kako dominira na najvećoj sceni, pomisle – to mogu i ja. I onda navuku dres i izađu van.

Zato, ako vaše dijete traži novi dres, nemojte odmah odbaciti priču. Sjednite s njim. Pitajte zašto baš Arsenal. Vjerojatno ćete dobiti odgovor koji vas neće uvjeriti. "Zato jer je cool." Ili "Zato jer Saka ima onaj potez." Ali duboko u sebi, znate da je to dovoljno. Jer nogomet nije matematika. Nogomet je strast. A strast ne pita za cijenu. Samo traži boju. I ove godine, ta boja je tamnocrvena.